adučić
je selo u Bukovici, na istočnom rubu te regije sjeverne Dalmacije,
po sadašnjoj podjeli u općini Ervenik, premda je uvijek gravitiralo
i većinu vremena pripadalo administrativnoj jedinici (općini,
kotaru) Knin. Nalazi se na najužem dijelu zaravni između rijeka
Krke i Zrmanje, na 17. kilometru ceste Knin - Zadar. Današnji
život u Radučiću je blijeda sjena nekadašnje živosti i blagostanja
koji su svoj vrhunac dosegli uoči zadnjeg rata. Nakon Oluje
u Radučiću je bilo ostalo tek nešto starih ljudi, a unatrag
sedam-osam godina život se ipak počeo nekako vraćati u selo,
mada je sve to slabo u usporedbi s predratnim vremenom. I
dalje je glavni problem nedostatak posla, pa se manje-više
svi stanovnici Radučića, kao i nekada davno, danas bave samo
stočarstvom ili zemljoradnjom, to jest niko u selu, koliko
nam je poznato, u međuvremenu nije dobio stalan posao. Tek
neki od mlađih bave se taksiranjem između Srbije i ovih krajeva,
a glavna je privredna grana opet uzgoj ovaca ili krava.
Evo
još par podataka za one drage goste koji slabo šta znadu o
našemu selu, a radi bi znati, da li zato što im je neko odozdo,
a više nemaju nikakvog kontakta, ili što ih zanima tek usput,
zato što su u prolazu bili u gostioni pa se onda prilično
iznenadili kako je moguće da u takvoj jednoj dalekoj zabiti
janjetina može biti tako jeftina a tako svjetski delikatesna,
da je takve ni u restoranima nećeš naći...
Vojna topografska karta
Radučića M 1:25.000 iz 1977. godine
Selo
Radučić dijeli se na Radučić i Radučki krš. Prve kuće u Radučiću
bile su oko ceste za Mokro Polje, gdje su i danas Ergići,
Gornji Radići, Kutlače, Mirići itd, a između ceste Knin -
Zadar i Krke, u Radučkom kršu, nalaze se tzv. kolibari, tj.
neka plemena kao što su Donji Radići (Jukozovići, Dakići),
Modrinići, Bjelobrci, Burze, Bulovani, Puače, Ljevaje... Po
predaji, selo je dobilo ime po jednom od tri stara bunara
u "polju" (druga dva su Žabnovac i Bubin), a s kojeg
su, navodno, vodu pili još mitski junaci Janković Stojan i
Smiljanić Ilija. No bliže istini je da selo nosi ime po jednom
od davnašnjih plemena koja su tu živjela prije turskih osvajanja
u XVI vijeku i mletačko-osmanlijskih ratova koji su maltene
ispraznili čitavu sjevernu Dalmaciju i otvorili prostor naseljavanju
življa iz Bosne, Crne Gore i Hercegovine. Biće da je stanoviti
Marko Raduč iz XV vijeka jedan od loze tih prvih mještana
Radučića, o čemu možete čitati u historiji sela čiji su linkovi
s lijeve strane.
Područje
sela bilo je inače nastanjeno još u prahistoriji, o čemu svjedoče
dvije-tri gradine uz kanjon Krke, a nalazilo se u sastavu velikog
kraljevstva Liburna, koji su držali širok prostor od rijeke
Raše u Istri pa sve do zapadne obale Krke. U 1. vijeku p. n.
e. uz kanjon, baš iznad slapa Manojlovca, Rimljani su sagradili
najprije logor, a kasnije, u 1. i 2. vijeku nove ere, i strateški
važan grad Burnum, od kojeg
Radučić u međurječju
Krke i Zrmanje
su danas ostala samo dva luka uz cestu prema
selu Ivoševci. Na području Radučića i danas su vidljivi ostaci
rimskih cesta i burnumskog vodovoda, a nije isključeno da su
se neka naselja iz onog perioda nalazila blizu radučkih zaseoka
Burza i Donjih Radića. Ali to je samo dio priče o Radučiću,
čiju smo detaljnu rekonstrukciju probali iznijeti u historijskom
dijelu. Zato, ako vas imalo više zanima šta od ovoga što napričasmo,
biće toga za pročitati...
Kako je nakon zadnjeg rata Radučićane razasulo
po svemu svijetu, pa više dobra većina njih nije u prilici da
povremeno navrati u zavičaj, ka šta je još nekako i mogla prethodna
generacija, koja je odlazila od kuće "trbuom za kruvom"
širom bivše Jugoslavije, nas par odlučili smo da, evo, za sve
naše ljude od Provalija i Livera do Norveške, Kanade i Australije
otvorimo web prostor, napišemo ovu virtuelnu knjigu o selu i
saziđemo online gostionu đe se možeš zavaliti pod orase i prodivaniti
malo sa svojijem narodom. Mislili smo nekako: sve da smo i štampali
knjigu, đava bi je još iša slati i plaćati poštarine. Ovako
svak može "bresplatno" da pogleda šta mu je i koliko
mu je volja i zadrži se đe mu drago. Takođe smo sklepali poštansko
sanduče, kad nam je već pošta u selu zapaljena i onako zjapi
prazna, đe može da se ubaci neka sitnica koja bi drugima mogla
da bude interesantna i možda čak vredna: a to znači, ili đekoja
slika koja je snimljena u Radučiću, ili kakva zaboravljena riječ,
ili neka priča koju je kad se pekla rakija pričo neki đed, a
njemu još njegov đed, ili (šta posebno "vali", jer
toga nema u knjigama), sve one predaje i anegdote o radučkim
ljudima, prezimenima, mjestima, šta bi ih bilo lijepo spasiti
od zaborava i sačuvati u ovom virtuelnom muzeju.
POZIV RADUČIĆANIMA
Istraživanja čije rezultate
možete ovdje čitati još traju. Pozivamo vas da nam se pridružite
nekim svojim saznanjima koja niste ovdje našli, ili ako ste
primijetili da je nešto pogrešno napisano. Posebno vas pozivamo
da nam javite podatke do kojih nismo uspjeli doći:
1. Odakle potiče i šta znači
prezime Bulovan
2. Da li ispod gradine u Carigradu postoje neke pećine i tragovi
zidova
3. Da li ima ikoga ko je čuo za Cerin-grad (navodno stari
naziv gradine u Carigradu)
4. Da li negdje oko Stanojkića, Bjelobrka,
Dakića ili Burza postoje temelji starih kuća
5. Gdje se može naći fotografije (arheoloških) nalaza kad
se probijao buk u Bobodolu
Takođe molimo nekoga ko zna kako bi se
moglo doći do časopisa Balcanica br. 29 iz 1998. godine (izdaje
ga SANU). U njemu ima članak Dušana Raškovića (bivšeg direktora
Kninskog muzeja) o drumskom prelazu preko Krke u Bobodolu
za vreme Rimskog carstva. Ako časopis slučajno imate, veliku
stvar bi nam učinili da pošaljete sken članka
Zahvaljujemo Stevanu Boroviću, dr. Veljku
Popoviću iz Kistanja, Željku Radiću, Darku Puači i Jandri
iz Australije na pruženim informacijama
P A Z I
V A M O !
Radovi su još u toku. Akoš poglet šta
je gotovo, moš zavirit ođe:
adučić
je selo u Bukovici, na istočnom rubu te regije sjeverne Dalmacije,
po sadašnjoj podjeli u općini Ervenik, premda je uvijek gravitiralo
i većinu vremena pripadalo administrativnoj jedinici (općini,
kotaru) Knin. Nalazi se na najužem dijelu zaravni između rijeka
Krke i Zrmanje, na 17. kilometru ceste Knin - Zadar. Današnji
život u Radučiću je blijeda sjena nekadašnje živosti i blagostanja
koji su svoj vrhunac dosegli uoči zadnjeg rata. Nakon Oluje
u Radučiću je bilo ostalo tek nešto starih ljudi, a unatrag
sedam-osam godina život se ipak počeo nekako vraćati u selo,
mada je sve to slabo u usporedbi s predratnim vremenom. I
dalje je glavni problem nedostatak posla, pa se manje-više
svi stanovnici Radučića, kao i nekada davno, danas bave samo
stočarstvom ili zemljoradnjom, to jest niko u selu, koliko
nam je poznato, u međuvremenu nije dobio stalan posao. Tek
neki od mlađih bave se taksiranjem između Srbije i ovih krajeva,
a glavna je privredna grana opet uzgoj ovaca ili krava. 
