Historija Radučića
________________________________
1. Prahistorija
Radučić web site
Crkva sv. Đurđa
 
1.1. Neolit u sjevernoj Dalmaciji
1.2. Liburni
1.3. Gradine
1.4. Gradina na Radučkoj glavici
1.5. Radučko-mokropoljska liburnska zajednica
1.6. Gradina nad Gredom
1.7. Nekropola u Čelinama
1.8. Gradina u Carigradu
   
2. Antika
2.1. Burnum
2.2. Predrimska utvrda 
2.3. Rimski legijski logor
2.4. Municipij
2.5. Šuplja crkva (Forum)
2.6. Akvedukt (Prespa)
2.7. Rimski put u Prnadovcu
2.8. Legenda o sv. Pavlu
2.9. Razorenje grada
   
3. Srednji vijek
3.1. Područje sela do XIV vijeka
3.2. Prvi spomen Radučića (1369)
3.3. Ko je bio Marko Raduč?
3.4. Grad Scoglio (Bobodol) 
3.5. Bobodolsko jezero
3.6. Grad Cudanton (Carigrad)
   
4. Dolazak Turaka
4.1. Prve provale
4.2. Zapis o Čavlinovu buku 
4.3. Kliški sandžak
4.4. Popisi stanovništva (defteri)
4.5. Nahija Kistanje
4.6. Krčki sandžak
4.7. Nahija Knin
4.8. Kandijski rat
4.9. Morejski rat
   
5. Doseljenje Srba
5.1. Kad su Srbi zapravo došli u Kninsku krajinu?
5.2. Iz Bosne u Dalmaciju
5.3. Porijeklo i značenje radučkih prezimena
5.4. Crkva svetog Đurđa 
   
6. Venecija
6.1. U znaku lava
6.2. Triplex confinium (nova granica Venecije, Austrije i Osmanskog carstva)
6.3. Alberto Fortis o Morlacima
   
7. Prva austrijska vlast
7.1. Gradnja ceste od Zrmanje do Radučića
7.2. Početak gradnje ceste Knin - Zadar
   
8. Napoleonovo doba
8.1. Pod Francuzima
8.2. "Napoleonova cesta"
8.2. Rat s Austrijom 1809. god.
   
9. Austrija
9.1. Prvi katastar (1828. godine)
9.2. Popisi stanovništva
9.3. Matične knjige
9.4. Katastar Franje Josipa
9.2. Pošta
9.3. Škola
   
10. Radučić u 20. vijeku
10.1. Prvi svjetski rat
10.2. Kraljevina Jugoslavija
10.3. Drugi svjetski rat
10.4. Partizanski pokret
10.5. Socijalistička Jugoslavija
10.6. Željeznička pruga
10.7. Struja, asfalt, telefon
10.8. Republika Srpska Krajina
10.9. Oluja
   
11. Literatura (vidi ovdje)
 
Historijski atlas
Antički i srednjevjekovni nazivi mjesta Bukovice, Kninske krajine, Ravnih kotara i južne Like
 
This site is powered by: Raducic web design
Radučiću postoji predaja kako je današnja crkva sv. Đurđa najprije bila turska "kapela". Predaja bi mogla da jednim dijelom odgovara istini, budući se i prije Turaka tu vjerovatno nalazila sakralna građevina. Postoje pretpostavke da je istočni, manji dio crkve (danas prostor iza ikonostasa), ako već ne i crkva u cjelini (tj. ako već nije postojala crkva u današnjem, proširenom tlocrtu), u srednjem vijeku bio kapela koju su Turci, kad su došli u Radučić, pretvorili u svoju bogomolju. Ipak, čini se da su je oni, ako su je ikako i koristili, ubrzo napustili i predali na korištenje doseljenim Vlasima "grčkog obreda" odnosno Srbima. (1) Glavni historičar pravoslavlja u Dalmaciji episkop Nikodim Milaš 1901. godine u svojoj knjizi "Pravoslavna Dalmacija" navodi, pozivajući se na listine iz XVIII vijeka poznate pod nazivom "Končarevićev ljetopis", da je crkva u Radučiću "otvorena" između 1524. i 1537. godine (2), a tome odgovara i rekonstrukcija pokojnog sarajevskog historičara Fehima Spahe, koji se bavio turskom vladavinom u Dalmaciji na osnovu dokumenata iz ankarskih i istambulskih arhiva.
Klikni za veću rezoluciju

Klikni za veću rezoluciju

Sl. 1 - Luneta na radučkoj crkvi, "modni" detalj iz srednjeg vijeka
Sl. 2 - Lukovi sa zvonima na crkvi sv. Đurđa, detalji karakteristični za crkve građene širom Dalmacije u rasponu od XIII do XVI vijeka
Poznato je da Turci uglavnom nisu dozvoljavali gradnju novih crkava nego samo eventualnu prenamjenu postojećih, a to je iskorišteno kao jedan od ključnih argumenata za optužbu da autor "Pravoslavne Dalmacije" izmišlja historijske činjenice. Naime, Milaš navodi da (pravoslavna) radučka crkva sv. Đurđa datira iz vremena između 1524. i 1537. godine (3), šta su osporavali neki hrvatski autori želeći, očito, dokazati kako u XVI vijeku Srba u Dalmaciji još nije bilo. (4) Međutim, Milaš ni ne spominje gradnju crkve, nego "otvaranje", što se po svoj prilici odnosi na osvećenje, nakon što su Turci hram predali novom stanovništvu, odnosno nakon što su pravoslavni doseljenici napuštenu crkvu preuzeli za sebe.
Fehim Spaho potvrđuje Milaševe riječi. U svojoj rekonstrukciji crkvene "infrastrukture" u Kliškom i Krčkom sandžaku (znači u XVI vijeku) prema turskim defterima (popisima stanovništva), među drugim crkvama kao pravoslavnu navodi i onu u Radučiću. (5) Znači, premda se ne zna da li je sv. Đurađ nekoć bio "latinska" (tj. katolička) crkva, izvjesno je da se od XVI vijeka u njemu obavlja pravoslavni obred.
Mogućnost da su Turci predali bogomolju pravoslavnom življu ne bi bila ništa čudno. Osmanlije su bili veoma nakloni Vlasima odnosno Srbima koje su naseljavali na pusta područja, oslobađali su ih određenih vrsta poreza, davali im zemlju i pašnjake, pa tako i zatečene sakralne objekte (a pravoslavlje je u carstvu bilo "domaća" religija, za razliku od katoličke). Nije to, jasno, bilo iz neke ljubavi, nego zbog njihove uloge u pograničnim područjima Osmanskog carstva. Oni su prema Turcima imali vojnu obavezu (kad se ukaže potreba) i bili glavnina turskih jedinica u tim krajevima. Da bi bili lojalni, uživali su i stanovita prava i pogodnosti.
Nema načina da se ustanovi kad je i kako (da li odjednom ili u etapama) crkva sv. Đurđa sagrađena. Često se u sličnim slučajevima po stilu gradnje može malo pobliže odrediti koliko su neki sakralni objekti stari, no radučka crkva je toliko jednostavne (da ne kažemo priproste) arhitekture, kao uostalom i tolike druge po dalmatinskim selima, da nema nekih posebnih karakteristika po kojima bi se moglo preciznije reći iz kojeg vijeka potiče. Po detaljima na pročelju kao što su luneta (sl. 1) ili lukovi sa zvonima (sl. 2), nalikuje na neke crkve građene u XIII, XIV ili XV vijeku po Dalmaciji, ali takvi su elementi toliko dugo bili "u modi" da je, sudeći po tome, crkva mogla da bude sagrađena i u XIII jednako kao i u XVI vijeku. Ostaje dakle bez odgovora pitanje koliko je star sv. Đurađ, to jest da li su i Martinuševići, Raduči i ostali prvotni stanovnici sela imali crkvu, koju su kasnije preuzeli pravoslavni doseljenici, ili je izgrađena tek nakon dolaska novog stanovništva. (6)
 
 
 
 
     
 
 
Dalje
 
Homepage
Photo gallery  
_____________________________
 
---- Zaseoci ----
 
Arhiva
starih fotografija
iz Radučića
_____________________________
Ako imaš bilo kakvih fotografija snimljenije u Radučiću, a htio bi da ih sačuvaš od zaborava i podijeliš s drugima, pošalji ih na
(Uputstvo za slanje: u mejlu uz fotografiju napiši kad i đe je snimljena i ko su ljudi na slici.)
Arhiva dosad prikupljenih starih fotografija može se vidjeti ođe.
 
Poštanski ured 59304 Radučić
Pošiljke ubačene do 17 sati biće poslane istoga dana Klikni za slanje maila
Ovdje možete ubaciti slike, ideje, primjedbe ili bilo šta drugo za što mislite da fali na ovim stranicama
 
Biblioteka
_____________________________
Jedinstvena studija o običajima i vjerovanjima ljudi u Bukovici sa iscrpnim rječnikom lokalnih izraza
 
Rječnik predratnog Knina koji je zahvaljujući nekolicini entuzijasta vremenom prerastao u alternativnu enciklopediju grada i okolice
 
Pripovjetka iz jedine knjige koja se događa u Radučiću, zbirke priča "Trbuom za kruvom" (1982)
 
Nikad objavljen rukopis knjige o sudjelovanju Radučićana u Narodnooslobodilačkom ratu
 
Stručni tekst o rimskom logoru i kasnijem antičkom gradu Burnumu zagrebačkog arheologa i profesora
 
Članak iz hrvatskog magazina Nacional o otkriću amfiteatra nedaleko od logora Burnum
 
 
Toponimija
Popis svih lokaliteta u Radučiću: ograda, branjevina, lokava itd.
 
Rječnik
Riječi, poslovice i pjesmice iz narodnog govora Radučića
 
Linkovi
_____________________________
(službene stranice)
Od 1996. u područje Nacionalnog parka uključen je i gornji tok rijeke pa tako i neki dijelovi Radučića
 
Internet site jedne od najvećih turističkih agencija u Beogradu. Vlasnik je porijeklom Radučićanin

 

Web site Benkovačana sa mnogo podataka o crkvama, slavama i prezimenima sjeverne Dalmacije

 

Projekt Eko-janje
Web site projekta uzgoja ekološke janjetine na području Bukovice