Historija Radučića
________________________________
1. Prahistorija
Radučić web site
Porijeklo i značenje radučkih prezimena
 
1.1. Neolit u sjevernoj Dalmaciji
1.2. Liburni
1.3. Gradine
1.4. Gradina na Radučkoj glavici
1.5. Radučko-mokropoljska liburnska zajednica
1.6. Gradina nad Gredom
1.7. Nekropola u Čelinama
1.8. Gradina u Carigradu
   
2. Antika
2.1. Burnum
2.2. Predrimska utvrda 
2.3. Rimski legijski logor
2.4. Municipij
2.5. Šuplja crkva (Forum)
2.6. Akvedukt (Prespa)
2.7. Rimski put u Prnadovcu
2.8. Legenda o sv. Pavlu
2.9. Razorenje grada
   
3. Srednji vijek
3.1. Područje sela do XIV vijeka
3.2. Prvi spomen Radučića (1369)
3.3. Ko je bio Marko Raduč?
3.4. Grad Scoglio (Bobodol) 
3.5. Bobodolsko jezero
3.6. Grad Cudanton (Carigrad)
   
4. Dolazak Turaka
4.1. Prve provale
4.2. Zapis o Čavlinovu buku 
4.3. Kliški sandžak
4.4. Popisi stanovništva (defteri)
4.5. Nahija Kistanje
4.6. Krčki sandžak
4.7. Nahija Knin
4.8. Kandijski rat
4.9. Morejski rat
   
5. Doseljenje Srba
5.1. Kad su Srbi zapravo došli u Kninsku krajinu?
5.2. Iz Bosne u Dalmaciju
5.3. Porijeklo i značenje radučkih prezimena
5.4. Crkva svetog Đurđa 
   
6. Venecija
6.1. U znaku lava
6.2. Triplex confinium (nova granica Venecije, Austrije i Osmanskog carstva)
6.3. Alberto Fortis o Morlacima
   
7. Prva austrijska vlast
7.1. Gradnja ceste od Zrmanje do Radučića
7.2. Početak gradnje ceste Knin - Zadar
   
8. Napoleonovo doba
8.1. Pod Francuzima
8.2. "Napoleonova cesta"
8.2. Rat s Austrijom 1809. god.
   
9. Austrija
9.1. Prvi katastar (1828. godine)
9.2. Popisi stanovništva
9.3. Matične knjige
9.4. Katastar Franje Josipa
9.2. Pošta
9.3. Škola
   
10. Radučić u 20. vijeku
10.1. Prvi svjetski rat
10.2. Kraljevina Jugoslavija
10.3. Drugi svjetski rat
10.4. Partizanski pokret
10.5. Socijalistička Jugoslavija
10.6. Željeznička pruga
10.7. Struja, asfalt, telefon
10.8. Republika Srpska Krajina
10.9. Oluja
   
11. Literatura (vidi ovdje)
 
Historijski atlas
Antički i srednjevjekovni nazivi mjesta Bukovice, Kninske krajine, Ravnih kotara i južne Like
 
This site is powered by: Raducic web design
rema jednom predanju, od današnjih plemena u Radučić su najprije došli Mirići i Omčikusi, prema drugom Mirići i Borovići. Ovo vjerovatno odgovara činjenicama jer je prije centar sela, po svoj prilici, bio na vrh polja, oko crkve, pa su se i prva plemena naseljavala tuda. U prvoj varijanti Mirići i Omčikusi razdijelili su polje i svak se naselio uz svoj dio (1), prema drugoj Mirići i Borovići naselili su na napuštena ognjišta prethodnih stanovnika koja su se nalazila blizu crkve. Predaja dalje kaže kako su se dva prva plemena stalno svađala oko podjele polja pa su dotjerali i u Zadar na sud. Spor je razriješio Janković Stojan, koji je, priča se, došao i rekao: "Kuda povučem plugom brazdu, tuda će vam biti međa". Tako je i uradio i to je današnja ulica šta prolazi pokraj bunara Radučić, dio tzv. Plavanjskog puta.
I o imenu sela postoji predanje. Neki Rade (vjerovatno Mirić) čuvao je koze i vidio kako je "mokri vrebac izletio iz grma" odnosno da se ptice skupljaju oko nekog grma kupine, i kad je pogledao, vidio da ima vode pod tim grmom. Odatle je potom narod počeo zahvaćati vodu, a kasnije, kad je "selo ojačalo", obzidan je bunar (kakav je i danas), nazvan po tom Radi Radučić, a po bunaru je ime dobilo i selo.
 

Prezime je došlo od riječi "bjelobrk", što znači "čovjek bijelih brkova", odnosno "sijedih brkova", a koja je najprije vjerovatno bila nadimak. (2) Spominje se i u narodnim pjesmama. (3) Inače, prezimena koja nastaju po nadimcima smatraju se za najstariji tip prezimena, a prvo su zabilježena u Dalmaciji. U svim dinarskim krajevima i po 70% prezimena nekoga kraja (a najčešće bar njih pola) može da ima porijeklo u nekom nadimku. Po postanku slična su mu prezimena, recimo, Bilobrk, pa Bjelobrković, koje se isto spominje u narodnim pjesmama. (4) Nije poznato porijeklo ovog radučkog plemena. U sjevernoj Dalmaciji prezime postoji i u Civljanima. Slava im je sv. Đurađ.

 
 
 
     
 

Ovo veoma staro prezime (zabilježeno je prvi put u XIV ili XV vijeku) nastalo je po ličnom imenu Bor. (5) (Inače u Slavoniji se tako zove i vrsta male bundeve.) Prezime je prije posljednjeg rata u Radučiću bilo potpuno izumrlo. U sjevernoj Dalmaciji postoji odnosno postojalo je i u Smilčiću i Golubiću. (6) Slava im je na sv. Đurđa.

 
 
 
     
 

Nije poznato ni značenje ni porijeklo ovog prezimena. Možemo samo nagađati ima li isti osnov (postanak) kao i prezime Balaban, koje postoji u sjeverozapadnoj Bosni pored Banja Luke, a koje dolazi vjerovatno ili od turske riječi "balaban" koja znači "izvježban medvjed" odnosno "velik čovjek ili životinja" (7) (tako se zove i štap kojim se udara u bubanj), ili od iste riječi koja u persijskom znači "nazeb" odnosno "bukavac" (vrsta ptice, vodeni bik), a u narodnom govoru se upotrebljavala u pogrdnom značenju. U nekim varijantama među južnim Slavenima, naime, riječ "balaban" pojavljuje se i u obliku "buluban". Slava im je na sv. Đurđa.

 
 
 
     
 

Velimir Mihajlović u svom leksikonu "Srpski prezimenik" iznosi mišljenje da ovo prezime dolazi od riječi burzaum, što na rumunjskom znači bumbar. (8) Drugo je moguće tumačenje u vezi sa talijanskom riječi borsa (kesa, torba) i latinskom riječi bursa (džep, kesa, mijeh), koja dolazi od grčke byrsa, što znači "odrta koža" (9) (sličan postanak imaju riječi "burza" u značenju "berza" i "burza rada" te "borša" - torba). Prezime postoji još u Livnu i u Dalju (Slavonija). (10) U Muškovcima, u Paravinjama, postoji pleme (porodični nadimak) Burza, ali ne i prezime, a isti slučaj zabilježen je i u Smederevskoj Palanci. (11) Srodna su mu prezimena Burzan (Draževina u Crnoj Gori), Burzanović (Dubrovnik), Burzelić (Novi Sad, selo Rešetari kod Nove Gradiške, Zagreb) i Burzić (Varoška Rijeka, Mrazovac, Ostrožac, Jezerski, Ključ, Stijena, Vrnograč i Bužim u Pounju odnosno Unsko-sanskom kantonu, Kupres, Breza, Blagaj Japra na Grmeču, Brežane Lekeničke kod Siska, Brinje u Lici, te kod Garešnice i Slunja). (12) Slava im je na sv. Nikolu.

 
 
 
     
 

Za razliku od većine prezimena koja su nastala od nekog imena, ovo je izvedeno od ženskog. Ime od kojeg nastaje, Deva, nije bilo neuobičajeno (čak se u matici rođenih Radučića za godine 1837. do 1889. javlja bar desetak puta). Još u staroslavenskom postojalo je ime D'va, koje je vuklo porijeklo iz najdavnije starine, a značilo je, po svoj prilici, "dojilja". Premda veoma drevno, ime je prvi put na srpskohrvatskom prostoru zapisano u Šibeniku 1386. godine, zatim u Kotoru (XIV-XV vijek) i Prizrenskom pomeniku (XV vijek). Prezime Dević prvi put je zabilježeno u vezi sa ličkim Devićima koji su 1686. godine iz Baga preseljeni u Bužim. U XVIII vijeku spominje se nekoliko puta: 1715. u Subotici, 1729. u Šibeniku, 1762. u Sremskoj Mitrovici, 1773. u Bečkereku (Zrenjanin), 1784. u Kaću (Bačka). Srodna su mu prezimena Devanić (Vidrovac u Negotinskoj krajini), Devanovac (Straža u Krivoj Reci), Devičić (Bugojno), Devković (Rogoznica kod Šibenika), Devčić (Sinj, Gospić, Otočac, Split)... (13) Devića u sjevernoj Dalmaciji ima odnosno bilo ih je u Biljanima, Benkovcu, Kolarini, Islamu Grčkom i Štikovu, a ima ih i u Lišanima Ostrovičkim Hrvata. Slava im je sv. Jovan. Devića ima i u zapadnoj Bosni, odakle je vjerovatno porijeklom radučko pleme: u Gornjoj Sani i Pljevi postoje Devići u selima Strojice i Varcar, koji slave sv. Đurđa, a starinom su iz Šekulara u Crnoj Gori (14), a drugačija slava možda potiče odatle što su pri seobi i dolasku u novu postojbinu, iz nekih razloga, radučki Devići promijenili krsno ime, kao što su radila i neka druga plemena doseljena u novi kraj.

 
 
 
     
 

Ovo prezime nije iz Radučića već je porijeklom ili iz Kistanja ili iz Plavnog, a u selu je poznata Dubajića kućetina uz cestu Knin - Zadar, gdje je nekoć bila jedna od tri seoske gostione. U široj okolini Dubajića ima još u istočnoj Lici (Donji Srb, Neteka, Donja Suvaja, Ličko Petrovo Selo) i u pograničnom selu Očigrije na Uncu, pored Martin Broda. Prezime je navodno nastalo od imena Dubaj, a srodna su mu prezimena Duba (Lug kod Karlovca), Dubak (Andrijevica, Vis), Dubanović (zapadna Srbija), Dubanjić (Donja Kamenica u Zaglavku u Srbiji), Dubac (kod Slavonskog Broda, Pazina i Belog Manastira). (15) U Radučić je dospjelo tako što se prije više od stotinu godina Lazar Dubajić iz Zadra priženio udovici vlasnika gostione (koji se zvao Grga, a čiji daljnji rod i danas postoji u Šimpragama), a koji nije imao muških potomaka. Donedavno zapuštenu kućetinu obnovio je njegov unuk Desimir (Deso) Dubajić. Slava im je na sv. Đurđa.

 
 
 
     
 

Dva su tumačenja porijekla ovog prezimena: po jednoj teoriji nastalo je od riječi "rgati", to jest rđati, dodatkom slova "e", tzv. proteze, protetskog "e"; po drugoj, potiče od turskog pridjeva "ergan" (ergen), što znači "neoženjen". Vjerovatno su mu sličnog postanja prezimena Erg (zabilježeno u Vukovaru popisom 1948. godine), Erga (Zagreb, Šibenik), Ergo (Konjic), Ergotić (Velika Kopanica kod Županje), Ergarac (Prijedor, Grubišno Polje), Ergovac (Kaštel Štafilić kod Splita), Ergović (prisutno na Kosovu kod Orahovca i u Slavoniji u Lužanima kod Slavonskog Broda, u Novim Mikanovcima kod Vinkovaca, u Ramanovcima, Turniću, Drškovcima, Zarilcu i Gornjem Lipovcu kod Požege, u Novoj Kapeli kod Nove Gradiške itd) i Erguzović (zabilježeno samo 1825. u Šengolju u Požeškoj nahiji). (16) Pleme Ergića u Radučiću je zadnjih pedesetak godina skoro izumrlo, pa danas u selu postoje samo dvije kuće, od toga jedna prazna. Prezime postoji i u Gaćelezama. Slava im je sv. Aranđeo.

 
 
 
     
 

Ovo prezime, koje nije iz Radučića a ni danas ga u selu više nema, spominje Savo Nakićenović u knjizi o Kninskoj krajini iz 1923. godine, navodeći da od Kotaraša u Radučiću ima jedna kuća. (17) Potiče od cestara iz Kovačića (u Kninskom polju) koji je održavao dio ceste od Knina do Kistanja, a bio se priženio u Gornje Radiće. Radučki Kotaraši odselili su u kraj oko Prijedora. Značenje prezimena je jednostavno i u vezi je sa porijeklom: "čovjek iz Kotara", a srodno je sa prezimenima Kotarac i Kotaranin. Slava im je na sv. Đurđa.

 
 
 
     
 
 
Nastavak
 
Homepage
Photo gallery
_____________________________
 
---- Zaseoci ----
 
Arhiva
starih fotografija
iz Radučića
_____________________________
Ako imaš bilo kakvih fotografija snimljenije u Radučiću, a htio bi da ih sačuvaš od zaborava i podijeliš s drugima, pošalji ih na
(Uputstvo za slanje: u mejlu uz fotografiju napiši kad i đe je snimljena i ko su ljudi na slici.)
Arhiva dosad prikupljenih starih fotografija može se vidjeti ođe.
 
Poštanski ured 59304 Radučić
Pošiljke ubačene do 17 sati biće poslane istoga dana Klikni za slanje maila
Ovdje možete ubaciti slike, ideje, primjedbe ili bilo šta drugo za što mislite da fali na ovim stranicama
 
Biblioteka
_____________________________
Jedinstvena studija o običajima i vjerovanjima ljudi u Bukovici sa iscrpnim rječnikom lokalnih izraza
 
Rječnik predratnog Knina koji je zahvaljujući nekolicini entuzijasta vremenom prerastao u alternativnu enciklopediju grada i okolice
 
Pripovjetka iz jedine knjige koja se događa u Radučiću, zbirke priča "Trbuom za kruvom" (1982)
 
Nikad objavljen rukopis knjige o sudjelovanju Radučićana u Narodnooslobodilačkom ratu
 
Stručni tekst o rimskom logoru i kasnijem antičkom gradu Burnumu zagrebačkog arheologa i profesora
 
Članak iz hrvatskog magazina Nacional o otkriću amfiteatra nedaleko od logora Burnum
 
 
Toponimija
Popis svih lokaliteta u Radučiću: ograda, branjevina, lokava itd.
 
Rječnik
Riječi, poslovice i pjesmice iz narodnog govora Radučića
 
Linkovi
_____________________________
(službene stranice)
Od 1996. u područje Nacionalnog parka uključen je i gornji tok rijeke pa tako i neki dijelovi Radučića
 
Internet site jedne od najvećih turističkih agencija u Beogradu. Vlasnik je porijeklom Radučićanin

 

Web site Benkovačana sa mnogo podataka o crkvama, slavama i prezimenima sjeverne Dalmacije

 

Projekt Eko-janje
Web site projekta uzgoja ekološke janjetine na području Bukovice