adarski
pisac Petar Zoranić (rođen 1508. - umro prije 1569), čiji je
renesansni pastirski roman "Planine" prvi roman na
ovim prostorima uopće (sl. 1), u tom svom djelu opisuje (zamišljeno)
kružno putovanje krajevima u zaleđu Zadra i Šibenika u prvoj
polovini XVI vijeka. (1)
Roman je dovršen 1536. godine (štampan je 33 godine kasnije),
znači u vrijeme kad su Turci već držali znatan dio sjeverne
Dalmacije. Itinerar piščevog puta izgleda otprilike ovako: Nin
- Velebit - Paklenica - južna Lika - Dinara - Krka - Šibenik
- Zaton kod Zadra - Nin. Na tom putu, u velebitskom zaleđu,
sreće pastire, koji su ispunjeni strahom od "neprijateljskoga
česta plinjenja i robljenja", tj. od turske pljačke i odvođenja
ljudi u ropstvo, što je tih godina bila svakodnevnica stočara
u Lici, Bukovici i Ravnim kotarima. (2)
Takođe spominje čobane koji su već "u tuja vladanja pobigli",
tj. pred osmanlijskom najezdom iselili u krajeve pod vlašću
Venecije, Austrije ili ugarskog kralja. Da su ti stočari koje
susreće vjerovatno Vlasi, pokazuje i pojava "katunara",
tj. glavara katuna, tipično vlaškog naselja.
Podsjetimo,
radi se o prvoj deceniji nakon turskog osvajanja Knina, južne
Like i većeg dijela Bukovice. Pisac u glavi XVI svjedoči: "Svude
viditi ćeš mirine rasute / i v njih općeći ćeš vidit zmije ljute,
/ a po vrtlih prute bodućih drač restuć, / a sve vrulje smute
i potoci tekuć, / sove i jeji letuć s orli mrcinjaci, / i gravrani
gračuć u zlokobni graci", tj. svuda ćeš vidjeti razrušene
zidove i ljute zmije gdje u njima borave, po baščama kako raste
šiblje oštre drače, a sve izvore i potoke kako teku mutni, sove
i jejine kako lete s orlovima strvinarima, i gavrane kako zlokobno
grakću. Zoranićevi opisi prazne unutrašnjosti Dalmacije veoma
su opširni i slikoviti. Evo još jednog primjera: "(...)
zagrezli su viri malinski, ni tekuć / po
Sl. 1 - Naslovna strana "Planina"
iz 1569. godine (prvo izdanje objavljeno u Veneciji)
njih voda hviri
u kolo bubajuć; / grade ostavljajuć, sela i kaštile, / svak
hiti bigajuć neprjateljske sile; / vidiš pogorile polače i hore,
/ gorski bozi i vile ostaviše gore", tj. zarasli su
kanali mlinski, i voda po njima ne teče i ne juri bubajući u
mlinski točak; ostavljajući gradove, sela i utvrde, svi žure
bježeći od neprijateljske sile; vidiš pogorjele palače i sela,
šumski bogovi i vile ostaviše šume.
Za historiju Radučića posebno je interesantan
dio gdje Zoranić, u glavi XXI, opisuje svoj put uz Krku ("Od
Krke rike i kud prohaja i od nje istoka"). Idući Krkom,
u malenoj "plavci" (lađi) s vilom koja ga vodi, kaže:
"I tako plovući, s live i desne strane kaštele, polače
i sela, nigda obila i bogata, a sad rasuta prez izma vijahu
se", tj. i s jedne i s druge strane Krke viđaju se
tvrđave, palače (zidane kuće) i sela, nekad u obilju i bogata,
sada sva do jednoga razrušena. Odmah zatim priča pisac dalje:
"Tad na misto jedno alit na brig dojdosmo, kadi voda
iz visoka i strmena briga jako i vele naglo rovući pada. Stah
ja tad predljiv nemalo skok ta s tom plavcom prijati ništar
manje, ne znam kako, zdravi doli najdosmo se. Reče mi tada vila:
- Na sedmera takova i još strašnija mista pri neg k moru dojdemo
priti nam je." U prevodu: "Tada dođosmo na jedno
mjesto, obalu, gdje voda s visokog i strmog brijega jako i veoma
brzo, s bukom, pada. Nemalo se prestraših skoka tom lađom, [ali]
ipak, ne znam kako, nađosmo se dolje zdravi. Reče mi tada vila:
- Treba da prođemo sedam takvih i još strašnijih mjesta prije
nego što dođemo moru." A taj prvi slap na koji su naišli
pisac i vila nije nijedan drugi nego nekadašnji Čavlinov buk
u Bobodolu, koji je probijen u XIX i XX vijeku. (3)
Tako je u jednom književnom djelu sačuvana slika i radučkog
kraja s početka XVI vijeka, koji je, kako vidimo, bio poput
ostalih sela kopnene Dalmacije razrušen, pust i zarastao. To
će se međutim ubrzo promijeniti, jer su Turci, nakon smirivanja
nekog novoosvojenog područja, obično iz svojih obližnjih zemalja
(u ovom slučaju iz Bosne i Hercegovine) naseljavali novo stanovništvo
da im obrađuje zemlju, plaća porez i daje podršku u ljudstvu
i hrani njihovim jedinicama u pograničnim zonama. To su najvećim
dijelom bila lako pokretljiva stočarska plemena, pravoslavni
Vlasi, o čemu se može pročitati ovdje.
adarski
pisac Petar Zoranić (rođen 1508. - umro prije 1569), čiji je
renesansni pastirski roman "Planine" prvi roman na
ovim prostorima uopće (sl. 1), u tom svom djelu opisuje (zamišljeno)
kružno putovanje krajevima u zaleđu Zadra i Šibenika u prvoj
polovini XVI vijeka. 
