Historija Radučića
________________________________
1. Prahistorija
Radučić web site
Akvedukt (Prespa)
 
1.1. Neolit u sjevernoj Dalmaciji
1.2. Liburni
1.3. Gradine
1.4. Gradina na Radučkoj glavici
1.5. Radučko-mokropoljska liburnska zajednica
1.6. Gradina nad Gredom
1.7. Nekropola u Čelinama
1.8. Gradina u Carigradu
   
2. Antika
2.1. Burnum
2.2. Predrimska utvrda 
2.3. Rimski legijski logor
2.4. Municipij
2.5. Šuplja crkva (Forum)
2.6. Akvedukt (Prespa)
2.7. Rimski put u Prnadovcu
2.8. Legenda o sv. Pavlu
2.9. Razorenje grada
   
3. Srednji vijek
3.1. Područje sela do XIV vijeka
3.2. Prvi spomen Radučića (1369)
3.3. Ko je bio Marko Raduč?
3.4. Grad Scoglio (Bobodol) 
3.5. Bobodolsko jezero
3.6. Grad Cudanton (Carigrad)
   
4. Dolazak Turaka
4.1. Prve provale
4.2. Zapis o Čavlinovu buku 
4.3. Kliški sandžak
4.4. Popisi stanovništva (defteri)
4.5. Nahija Kistanje
4.6. Krčki sandžak
4.7. Nahija Knin
4.8. Kandijski rat
4.9. Morejski rat
   
5. Doseljenje Srba
5.1. Kad su Srbi zapravo došli u Kninsku krajinu?
5.2. Iz Bosne u Dalmaciju
5.3. Porijeklo i značenje radučkih prezimena
5.4. Crkva svetog Đurđa 
   
6. Venecija
6.1. U znaku lava
6.2. Triplex confinium (nova granica Venecije, Austrije i Osmanskog carstva)
6.3. Alberto Fortis o Morlacima
   
7. Prva austrijska vlast
7.1. Gradnja ceste od Zrmanje do Radučića
7.2. Početak gradnje ceste Knin - Zadar
   
8. Napoleonovo doba
8.1. Pod Francuzima
8.2. "Napoleonova cesta"
8.2. Rat s Austrijom 1809. god.
   
9. Austrija
9.1. Prvi katastar (1828. godine)
9.2. Popisi stanovništva
9.3. Matične knjige
9.4. Katastar Franje Josipa
9.2. Pošta
9.3. Škola
   
10. Radučić u 20. vijeku
10.1. Prvi svjetski rat
10.2. Kraljevina Jugoslavija
10.3. Drugi svjetski rat
10.4. Partizanski pokret
10.5. Socijalistička Jugoslavija
10.6. Željeznička pruga
10.7. Struja, asfalt, telefon
10.8. Republika Srpska Krajina
10.9. Oluja
   
11. Literatura (vidi ovdje)
 
Historijski atlas
A) Radučić na starim geografskim kartama
Klikni za galeriju starih karata
Mada se selo spominje od 1369. godine, na geografskim kartama pojavljuje se tek u XVIII vijeku. Galeriju karata pogledaj ovdje
 
B) Stari nazivi mjesta
Antički i srednjovjekovni nazivi mjesta Bukovice, Kninske krajine, Ravnih kotara i južne Like. Klikni tu
 
This site is powered by: Raducic web design
vezi sa rimskom upravom u Dalmaciji mogao bi se postaviti "radučki paradoks": na području sela prije 2000 godina postojao je za ono doba moderan vodovod, a u 21. vijeku Radučić ga još uvijek nema. Napredna rimska civilizacija, čije se širenje ponajviše zasnivalo na vojnoj premoći, planski je učvršćavala svoje pozicije na novosvojenim teritorijama. Gradnja legijskog logora Burnum na strateški važnom mjestu, na raskrsnici puteva i neposredno uz prelaz preko Krke, bio je jedan od takvih poteza. A toliki logor, predviđen za boravak čak 5000-6000 vojnika, morao je imati i dovoljne količine pitke vode. Međutim, za toliko ljudstvo, kao i za stoku i legijsku konjicu, snabdijevanje vodom iz cisterni ili direktno iz Krke nije bilo ni praktično ni lako izvedivo (visinska razlika između logora i rijeke iznosi skoro 100 metara): zato je odmah po podizanju logora, a možda i usporedo s njim, izgrađen 32,6 kilometara dug akvedukt koji je u Burnum dovodio vodu iz vrela Begovac na području Radljevca.
Iscrpne informacije o tom rimskom vodovodu donosi zadarski arheolog Boris Ilakovac, koji je svoja istraživanja iz 1973. i 1974. godine objavio u knjizi "Rimski akvedukti na području sjeverne Dalmacije" (1). Ilakovac je obišao cijelu trasu vodovoda i ustvrdio kako je veći dio akvedukta bio položen na mali nasip ili lagano ukopan u zemlju, čime se osiguravao kontinuiran lagani pad toka vode. To je jedan od razloga zašto akvedukt ne ide pravolinijski (2) nego njegova trasa uglavnom prati izohipse terena, uz neprimjetan pad, a tek tamo gdje to nije bilo moguće akvedukt je bio postavljan na znatno viši nosač, tj. na širi i jači nasip, kakav je na primjer Prespa u Dubokoj vlaci, o čemu nešto niže.
Na područje Radučića rimski vodovod ulazi usporedo s asfaltnom cestom Knin - Zadar, a i danas je vidljiv kao manje-više neprekinut nasip, s ostacima pržine, malte i razbacanog kamenja, koji s južne strane prati cestu na nekih 15-20 metara udaljenosti. Čak postoji pretpostavka da je na ovoj dionici cesta bila građena u blizini rimskog vodovoda jer je njegova konstrukcija pružala izobilje "gotovog" i kvalitetnog materijala, na tom inače krševitom, kamenitom dijelu zaravni istočne Bukovice. (3) Malo prije trafostanice i skretanja za Puače nasip se gubi, a najvjerovatniji razlog tome je da se nešto prije ulaska u Selo trasa akvedukta počinje poklapati s trasom ceste. Ostaci vodovoda ponovo postaju vidljivi preko puta Dubajića kućetine, gdje se od ceste, koja zaokreće prema jugozapadu i spušta se niz Brežinu, odvaja put za Polje i potom nekoliko stotina metara dalje ulijevo prema Šimpragama. Ta stara putina nastala je baš na nasipu akvedukta odnosno usporedo s njim, pa se na njoj još i danas na mjestima mogu razabrati tragovi zidića između kojih je tekla voda, odnosno u ogradama uz koje ide put može se vidjeti nasip. Neposredno iznad Šimpraginih kuća, u takozvanim Glavičicama, vidi se, u razini puta, i originalni izgled akvedukta: ostatak kanala među zidićima pokrivenog fino klesanim četvrtastim pločama (koje su na najvećem dijelu trase tokom vijekova poskidane kao besplatan i lijepo oblikovan kamen pogodan za gradnju kuća). (4)
Klikni za veću rezoluciju Akvedukt izbija iznad Duboke vlake na put prema Modrinićima, i tu se na mjestima također razabiru njegovi ostaci, a na dvije lokacije, nekoliko metara desno od puta, i duži dijelovi trase, dvije zidane i usporedne pruge u zemlji (velika slika). Vodovod potom dolazi na mjesto gdje u oštrom uglu
Sl. 1 Prespa, vidljiva kao niz (pruga) stabala u sredini slike
zaokreće ulijevo, prema jugozapadu, i gdje počinje skoro 3 kilometra dug visoki nasip poznat u narodu kao Prespa (sl. 1), koji premošćuje plitku udolinu Pene i Crnog krša u ravnoj liniji sve do logora Burnum. (5) Na kraju nasipa, već na području Ivoševaca, nalazio se vodospremnik, otkopan u istraživanjima 1970-ih, koji se i danas može vidjeti nedaleko od željezničke pruge, a služio je i kao rezervoar i kao mjesto gdje se taložio mulj kad bi u sezonama kiša izvori bili zamućeni pa voda akveduktom pritjecala puna nečisti.
Uz Prespu na više mjesta vide se udubine u ravnom terenu krša, široke po nekoliko metara, danas uglavnom obrasle u grmlje i šumu, koje izgledaju kao vrtače. Ali to nije prirodni fenomen već djelo ljudskih ruku - brojni stari kamenolomi: "Dokazano je", piše Ilakovac, "da se iz tih kamenoloma, što ih samo na 2 km dugačkom potezu ima desetak, vadilo kamen potreban za izgradnju akvedukta. (...) Za blizu 3000 metara dugačku dionicu na Prespi trebalo [je] ugraditi oko 39.000 m3 kamena, što teži preko 70.000 tona! A za prijevoz tolikog tereta bilo bi danas potrebno oko 3.900 savremenih teretnih vagona pojedinačne nosivosti od po 20 tona!" (6)
Sl. 2 Presjek nasipa Prespe i usporednih kolotečina kojima se vozila građa za nasip. Kako se vidi vodovod je ležao na nosaču koji su učvršćavala dva zidića a bio je pokriven nanosom zemlje i kamena da bi se zaštitio od kiše te da bi se sprečila "krađa" vode
Uz akvedukt na predjelu Prespe, kojih 4-8 metara od nasipa, vidljivi su i tragovi točkova (kolotečine, užljebine, lat. spurile), što su ostaci davnog puta nastalog u vrijeme gradnje vodovoda, takozvana operativna komunikacija (sl. 2). Tuda su se prevažale hiljade tona građevinskog materijala za nasip a put nije napušten ni nakon što se završilo sa izgradnjom akvedukta: on i dalje ostaje, ali sad kao "komunikacija za nadzor i održavanje vodovodne konstrukcije, kao i za povremeni dovoz građevinskog materijala potrebnog za opravke". (7) Takođe, tim putem u to doba nisu se slobodno kretali ljudi i kola. "Treba naglasiti, da je neposredan okoliš kojim je prolazio akvedukt, uključivši tu i operativnu komunikaciju, bila praktički zabranjena zona, namijenjena kretanju posebne stručne ekipe zadužene za nadzor i za održavanje vodovoda. Ta komunikacija nije stoga mogla biti 'via publica'." (8) No u kasnijim vremenima, kako upozorava Ilakovac, od Burnuma prema Staroj Straži, gdje je trasa vodovoda položena na kamenu ravnicu bukovačkog krša, ne samo da je sačuvan osnovni smjer te rimske putine, "već je njena trasa, s manje značajnim devijacijama, postala osnova jednog dijela magistralnog puta Zadar - Benkovac - Bribirske Mostine - Knin, što se očuvao sve do danas". (9)
Sl. 3 i 4 Dio akvedukta otkopan tokom istraživanja 1970-ih na putu koji ide po Prespi, neposredno iza Đuričine ograde
Kako pokazuje slika otkopanog dijela vodovoda i presjek na toj poziciji (sl. 3 i 4), sâm kanal vodovoda tekao je između dva zida od lomljenog, pritesanog kamena i malte. (10) Između zidića najdonji je bio sloj od kamenih ulomaka izmiješanih sa običnom zemljom (na skici označen brojem 4), a na njemu se nalazila takozvana "hidraulična podnica" (na skici označena brojem 3), tj. vodonepropusni sloj, napravljen pretežno od šljunka i gline uz dodatak tek malo vapna. Mjesto gdje se podnica dodiruje sa zidićima dodatno je zabrtvljeno ugaonim dodatkom (označen slovom A), zamiješanim od šljunka, gline i vapna slično kao i vodonepropusni sloj. Kanal je na ovom mjestu visok jednu rimsku stopu (29,6 cm), a na zidićima je formirano proširenje drugim redom malterisanog kamena (označen slovom C), kao ležište za kamene ploče koje su pokrivale kanal (označeno slovom B). (11) Čitava je konstrukcija vodovoda bila na kraju "s gornje zasuta nasipom od kamena, a možda i zemljom. Time je akvedukt bio zaštićen od bujičnih i oborinskih voda, a posebno od neovlaštenog i nekontroliranog prisvajanja kvalitetne tekuće vode, koja je u kršnom i bezvodnom bukovačkom kraju oduvijek imala visoku cijenu." (12) Na slici 2, koja prikazuje presjek akvedukta na Prespi, jasno se vidi kako je cijela ta konstrukcija izgledala.
Širina kanala na opisanom mjestu iznosi 42 centimetra. Kroz tako naizgled uzak kanalić tekla je međutim voda koja je napajala cijeli jedan grad u kojem je boravilo nekoliko hiljada ljudi. Naime, na ukupnu duljinu od 32,6 kilometara i visinsku razliku između izvora i Burnuma od kojih 170 metara, akvedukt je imao kapacitet (protok) od 86 litara u sekundi. A to znači preko 7400 kubika vode dnevno. U samom Burnumu postojale su javne česme iz kojih je voda tekla danonoćno i mogla se po volji zahvaćati i koristiti, a vodom su se punila i pojila za stoku koja su se nalazila negdje putem, uz akvedukt, a vrlo vjerovatno i kod rezervoara nadomak logora.
Ilakovac pretpostavlja da je akvedukt napušten najkasnije za vrijeme Justinijanovih ratova s Gotima, kad je 536. i 537. Burnum direktno izložen ratnim operacijama i razaranjima. (13) Nije isključeno da je i nakon tih ratova voda još neko vrijeme tekla a akvedukt bio od koristi, jer postoje dokazi da se nakon VI vijeka u Burnumu bilo nastanilo neko pleme iz perioda seobe naroda. (14) Ali sve su to samo pretpostavke koje bez novih istraživanja do daljnjega ne mogu biti ni potvrđene ni oborene.
O gradnji rimskog vodovoda postoji i narodna predaja. Kaže priča, bio neki Rade koji se sa suparnikom borio za jednu djevojku. Taj drugi je trebao sazidati grad u Šupljaji, a Rade dovesti vodu do grada: ko prije završi, njemu djevojka. Grad skoro da bude gotov, falio je još samo jedan kamen, a od vodovoda ni traga. Ali kako je djevojka bila sklonija Radi, ona preko noći zabavi ovoga drugoga, dok Rade noću ne dovede vodu, i taman da će ovaj drugi ujutro staviti taj zadnji kamen, kad poteče voda i Rade dobije djevojku.
 
 
Dalje
 
Homepage
Photo gallery
_____________________________
 
---- Zaseoci ----
 
Arhiva
starih fotografija
iz Radučića
_____________________________
Ako imaš bilo kakvih fotografija snimljenije u Radučiću, a htio bi da ih sačuvaš od zaborava i podijeliš s drugima, pošalji ih na
(Uputstvo za slanje: u mejlu uz fotografiju napiši kad i đe je snimljena i ko su ljudi na slici.)
Arhiva dosad prikupljenih starih fotografija može se vidjeti ođe.
 
Poštanski ured 59304 Radučić
Pošiljke ubačene do 17 sati biće poslane istoga dana Klikni za slanje maila
Ovdje možete ubaciti slike, ideje, primjedbe ili bilo šta drugo za što mislite da fali na ovim stranicama
 
Biblioteka
_____________________________
Jedinstvena studija o običajima i vjerovanjima ljudi u Bukovici sa iscrpnim rječnikom lokalnih izraza
 
Rječnik predratnog Knina koji je zahvaljujući nekolicini entuzijasta vremenom prerastao u alternativnu enciklopediju grada i okolice
 
Pripovjetka iz jedine knjige koja se događa u Radučiću, zbirke priča "Trbuom za kruvom" (1982)
 
Nikad objavljen rukopis knjige o sudjelovanju Radučićana u Narodnooslobodilačkom ratu
 
Stručni tekst o rimskom logoru i kasnijem antičkom gradu Burnumu zagrebačkog arheologa i profesora
 
Članak iz hrvatskog magazina Nacional o otkriću amfiteatra nedaleko od logora Burnum
 
 
Toponimija
Popis svih lokaliteta u Radučiću: ograda, branjevina, lokava itd.
 
Rječnik
Riječi, poslovice i pjesmice iz narodnog govora Radučića
 
Klikni za online gostionu
Radučke ćakule
Online gostiona pod krstolićem sa vijestima iz Radučića i Bukovice. Ovdje možete ostaviti svoja pitanja, komentare i pozdrave. Klikni ođe
 
Linkovi
_____________________________
(službene stranice)
Od 1996. u područje Nacionalnog parka uključen je i gornji tok rijeke pa tako i neki dijelovi Radučića
 
Krajem 2005. na internet je stavljen katastar sela Radučić sa svim vlasnicima i brojevima čestica

 

Web site Benkovačana sa mnogo podataka o crkvama, slavama i prezimenima sjeverne Dalmacije

 

Jedan od sajtova grada Knina sa bogatom i izvrsnom galerijom slika
Kistanjski web site 1 i 2
Osim trština i namastira Kistanje evo imaju i dva internet portala