eliku
liburnsku gromilu na isturenom dijelu litice iznad Livera, poznatu
kao gradina nad Gredom (velika slika i sl. 1), prvi je kratko
opisao njemački arheolog Werner Buttler. Prvi, i zasad jedini;
zadarski stručnjak za prahistoriju Šime Batović, koji je dao
najpotpuniji pregled gradina za područje Liburnije (1),
a služio se i Buttlerovim istraživanjima, takođe je spominje
u svom popisu (koji navodi 356 gradinskih naselja!), ali to
je uglavnom sve: nakon Buttlerovog opisa o toj gradini u stručnoj
literaturi nema niti retka. (2)
Nije tome uzrok njena veličina, jer ne spada među najmanje.
Potpuni nedostatak informacija ponajviše ima veze sa neistraženošću
tog lokaliteta, što je slučaj i sa većinom drugih liburnskih
gradina, za koje Batović pretpostavlja da ih je u Liburniji,
između rijeke Raše u Istri i Krke, bilo oko šest stotina!
Werner Buttler u svom
opisu gradinu naziva po nekadašnjem obližnjem jezeru Bobodol
(sada je to naziv za dio plodnih polja u dolini Krke, malo uzvodno
od Livera, gdje je nekoć postojao most preko rijeke), ali danas
je taj lokalitet u narodu poznat isključivo kao gradina nad
Gredom. (3)
Sl.
1 Lokacija gradine nad Gredom na karti M 1:25.000
Werner Buttler u svom opisu gradinu naziva
po nekadašnjem obližnjem jezeru Bobodol (sada je to naziv za
dio plodnih polja u dolini Krke, uzvodno od Livera, gdje je
postojao prijelaz preko rijeke), ali taj lokalitet u narodu
je poznat isključivo kao gradina nad Gredom. (4)
"Dva kilometra južno od seoskog imanja Puaz [Puače] nalazi
se na izbočini brijega kanjona Krke takozvana gradina Bobodo
[Bobodol]", kaže Buttler u svom kratkom opisu, uz koji
donosi i skicu (sl. 2). "Greben 80 m dugačkog vrha zatvoren
je ravnim
kamenim nasipom (18 m širine u bazi i 2 m visine), koji ide
najprije u smjeru istok - zapad, zatim savija prema jugoistoku
i cijeli prelazi na blago nagnutu istočnu padinu. Malo zapadno
od zavoja u jednom uleknuću nasipa prepoznaje se ulaz. Mogu
se naći samo grube prethistorijske krhotine." (5)
Nije poznato da li je u Buttlerovo vrijeme, znači 1930-ih, postojala
sipina krupnog kamena na zapadnoj padini kanjonske strane (sl.
3), koji je nekoć vjerovatno bio dio glavnog bedema ali je uslijed
kiše i erozije (sapiranja tla) završio na padini od vrha pa
skoro do dna, daleko podno
Sl. 2 - Skica gradine nad
Gredom (M 1:2000, iz: Werner Buttler, "Gradine u sjevernoj
Dalmaciji")
gradine. Danas preko te sipine
prelazi tzv. Novi put, građen za vrijeme Drugog svjetskog rata,
a u zemljanom odronu mogu se naći keramičke krhotine. Ostataka
grnčarije ima i u samoj gromili, tj. u onom njenom dijelu koji
se spušta prema jugoistoku (sl. 4), a izmiješani su s kamenom
te se tu i tamo mogu naći na samoj površini.
Čini se da je gradina nad Gredom bila trajno naseljena, a ne
samo sklonište za ljude ili stoku u trenucima opasnosti (tzv.
refugij). Na to upućuju brojni ostaci keramike i neposredna
blizina obradive zemlje (6),
ali prije svega naseobinski karakter gradine dokazuje obližnje
liburnsko groblje, nekropola tzv. tumula, a koliko je poznato,
nekropole se nisu gradile uz refugije, nego uglavnom uz gradine
u kojima su ljudi bili trajno nastanjeni.
Gradina nad Gredom, kao i gradina u Oćestovu (nekoliko kilometara
uzvodno), gradina u Carigradu (nekoliko kilometara nizvodno),
gradina u Puljanima (predrimski Burnum), te mnoge druge iznad
kanjona Krke, bila je smještena na strateški dobro odabranom
mjestu, tj. na zavoju kanjona, na izbočenom grebenu, odakle
se pogledom zahvaća znatan komad brine i uzvodno i nizvodno,
a s dvije strane (od ukupno tri) dobro je zaštićena vertikalnim
liticama, te je pristup trebalo osigurati zidinama jedino od
strane visoravni. Sjeverno od bedema, na udaljenosti od nekoliko
stotina metara, prolazi i trasa stare ceste koja je od Burnuma
išla prema antičkoj Niniji (Kninu) i dalje preko Mons Ulciruma
(planine Ilice nad Strmicom, današnjim prijevojem Grab) prema
Panoniji, odnosno preko Promone (Tepljuh) prema Saloni. Kako
su antičke ceste često išle trasama predrimskih komunikacija,
nije isključeno da je tuda išao i put koji je spajao liburnske
gradine nad desnom obalom Krke.
Sl.
3 - Sipina lomljenog kamena na zapadnoj padini podno gradine,
prelazi preko Novog puta
Sl. 4 - Jugoistočni bedem
gradinekoji se spušta niza stranu štitio je slabije branjivu
stranu utvrde
eliku
liburnsku gromilu na isturenom dijelu litice iznad Livera, poznatu
kao gradina nad Gredom (velika slika i sl. 1), prvi je kratko
opisao njemački arheolog Werner Buttler. Prvi, i zasad jedini;
zadarski stručnjak za prahistoriju Šime Batović, koji je dao
najpotpuniji pregled gradina za područje Liburnije 
