zgleda
da je na Radučkoj glavici, ako ne duže onda bar kroz neki period
željeznog doba (tj. tokom 1. milenija p. n. ere), bilo središte
neke od liburnskih zajednica (općina, civitas), čije
nam ime, za razliku od mnogih drugih (Burnistae, Varvarini,
Neditae, Iadertini, Asseriati itd) nije sačuvano. "Plodni
pojas koji se proteže kroz Radučić i Mokro Polje nedvojbeno
je jezgreni dio ove anonimne liburnske općine, ali se s obzirom
na očekivanu veličinu teritorija može pretpostaviti da ova općina
zauzima čitav prostor između Zrmanje i Krke" (sl. 1), piše
u svojoj naučnoj studiji o pograničnim zajednicama Liburna zadarski
profesor i arheolog Slobodan Čače (1),
koji pretpostavlja da je južna granica te zajednice sezala još
dalje od današnjeg sela Ivoševaca, možda čak do linije Kistanje
- Nunić - Modrino Selo, dokle je s juga dopirao teritorij zajednice
Varvarina, čije je sjedište bilo na Bribirskoj glavici. Iako
su Varvarini teritorijalno bili južni susjedi naše neimenovane
zajednice, prvo liburnsko središte prema jugu, međutim, bio
je predrimski Burnum, udaljen otprilike 5 kilometara od Radučke
glavice, glavno naselje zajednice Burnista. Prethistorijski
Burnum nalazio se na velikom grebenu iznad slapa Manojlovca,
na lijevoj obali Krke, a danas je poznat kao Gradina u Puljanima.
(Rimski logor Burnum i kasniji grad istog imena podignuti su
na suprotnoj strani kanjona, na desnoj obali.) No čini se da,
u predrimsko vrijeme, Burnisti nisu držali zemljište i na desnoj
obali Krke (2)
to jest da je ono pripadalo neimenovanoj zajednici sa sjedištem
na Radučkoj glavici odnosno na nekoj od gradina, smještenih
po brežuljcima oko Mokrog Polja, kao što su Jagodnik i Oštrik
(vidi veliku sliku). Teritorij Burnista pružao se uglavnom na
sjevernom dijelu današnje župe Promine, tj. od linije Razvođe
- Oklaj na sjever do Krke, do kraja prominske visoravni nadomak
Knina i do planine Promine, pa je, dakle, upravo Krka bila granica
Burnista i radučko-mokropoljske liburnske zajednice.
Sl. 1 - Područje radučko-mokropoljske
liburnske zajednice između Zrmanje, Debelog brda i Krke
Još jedna činjenica
ide u prilog tezi da se na Radučkoj glavici, barem neko vrijeme,
nalazilo sjedište liburnske općine. Površina branjenog prostora
(opkoljenog bedemima) iznosi između 7 i 9 hektara, što daleko
premašuje 2 hektara što kao minimum branjene površine u središtima
kasnoliburnskih zajednica navodi Slobodan Čače u drugom svom
članku, o broju liburnskih općina. (3)
Ovaj autor, inače jedini koji je detaljno razmatrao problematiku
sjeveroistočne Bukovice u predrimsko vrijeme, pretpostavlja
da središnju ulogu gradine na Radučkoj glavici "u mlađe
željezno doba preuzima obližnja Đurina gromila s jakim bedemom
i nalazima helenističke keramike" (4),
a cijela zajednica da je nestala ili u najmanju ruku bila sasvim
reducirana u ratovima protiv Rimljana:
"S obzirom da su liburnske općine stajale na rimskoj strani
u velikim sukobima u 1. st. pr. n. ere i za Batonova ustanka,
problem rimskog zaposjedanja očevidno prostranog zemljišta u
sjevernom susjedstvu Varvarina i Burnista nije lako razriješiti.
Najjednostavnije, ali i povijesno najprihvatljivije, rješenje
ostaje hipoteza po kojoj je liburnska općina (ili više njih)
na dotičnom području prestala postojati. Načelno je to moguće
jer su borbe na cijelom ovom području bile vrlo žestoke i dugotrajne.
Drugo, dok kasnoliburnsko središte na Đurinoj gomili zamire
prije konačne uspostave rimske vlasti, u Mokrom Polju pronađeni
natpisi otkrivaju prisustvo odjela XI. legije već prije 42.
god. (...); pored više fragmenata našao se i natpis koji govori
o posjedniku zacijelo italskoga podrijetla (...). Sudeći po
tome, gašenje liburnske općine prilično je vjerojatna pretpostavka.
Time se ujedno objašnjava kako je moglo doći do toga da Rimljani
preuzmu prilično veliko područje a da pri tom ne povrijede Liburne."
(5)
Dakle područje današnjeg sela Radučić prije Rimljana vjerojatno
nije pripadalo Burnistima, plemenu koje je obitavalo na gradini
u Puljanima, nego radučko-mokropoljskom plemenu koje je bilo
zajednica za sebe: područje na bukovačkoj obali Krke, pa čak
i ono gdje se poslije nalazio vojni logor, tek nakon dolaska
rimske vojske i nakon zadobivanja statusa municipija, pripalo
je teritoriju grada Burnuma, pa tako posredno i Burnistima,
koji su međutim u rimsko doba činili tek dio gradskog življa,
uz doseljenike iz drugih područja Dalmacije i carstva, te vojnike
i veterane koji su nakon završetka vojne službe ostali u Burnumu.
Alternativna središta spomenute zajednice nepoznatog imena su,
osim Radučke glavice odnosno Đurine gromile u Mokrom Polju,
mogla biti i gradinska naselja u Oćestovu ili Pađenima, ali
to je manje vjerojatno zbog njihovog rubnog položaja i neposredne
blizine granice (liburnsko naselje u Oćestovu nalazi se uz sam
kanjon Krke, a pađenska gradina uz granični pojas s Ditionima,
ako već i sama nije pripadala tom ilirskom plemenu koje je zauzimalo
krajeve sjeverno od Knina i dio zapadne Bosne oko Drvara i Grahova).
Kako bilo, gotovo je sigurno da su i dvije manje gradine na
području Radučića bile dio sistema naseobina anonimne liburnske
općine o kojoj smo govorili. I gradina nad Gredom i gradina
u Carigradu imale su svakako važan strateški značaj jer, osim
što su svojim smještajem na zavojima rijeke "pokrivale"
znatne dijelove kanjona Krke, bile su i pogranične utvrde prema
prostoru prominske visoravni, na koji je teritorijalne pretenzije
imalo pleme - bar jedno vrijeme prema Liburnima neprijateljski
nastrojenih - Delmata.
Radučić
web site
Radučko-mokropoljska liburnska zajednica
zgleda
da je na Radučkoj glavici, ako ne duže onda bar kroz neki period
željeznog doba (tj. tokom 1. milenija p. n. ere), bilo središte
neke od liburnskih zajednica (općina, civitas), čije
nam ime, za razliku od mnogih drugih (Burnistae, Varvarini,
Neditae, Iadertini, Asseriati itd) nije sačuvano. "Plodni
pojas koji se proteže kroz Radučić i Mokro Polje nedvojbeno
je jezgreni dio ove anonimne liburnske općine, ali se s obzirom
na očekivanu veličinu teritorija može pretpostaviti da ova općina
zauzima čitav prostor između Zrmanje i Krke" (sl. 1), piše
u svojoj naučnoj studiji o pograničnim zajednicama Liburna zadarski
profesor i arheolog Slobodan Čače 
