Gradinu na Radučkoj glavici prvi i jedini je opisao mladi njemački arheolog Werner Buttler u članku "Gradine u sjevernoj Dalmaciji" (na njemačkom Burgwälle in Norddalmatien) (3), a uz tekst o gradini na glavici priložio je i topografsku skicu s ucrtanim bedemima (sl. 2, bedemi su označeni crveno). Buttler je 1931. s kninskim zaljubljenikom u starine i nestorom hrvatske arheologije fra Lujom Marunom obišao gradinska naselja na širem području Knina, te sastavio i danas

zanimljiv i nenadmašen katalog delmatskih i liburnskih gradina u ovom dijelu Dalmacije.
"Udaljeno 2,5 kilometara od južnog izlaza iz doline Mokrog Polja uzdiže se neposredno na vapnenačkoj zaravni strmo brdašce Radučka glavica", počinje Buttler svoj opis. "Danas pošumljen brijeg je osobito na istoku i jugu obrubljen mnoštvom terasa, koje su stare, ali su u donjem dijelu mogle biti obnovljene i za kasnijeg obrađivanja tla. Ja sam stoga ucrtao samo gornje prstenove, koji su sigurno stari. Po krševitom okruglastom vrhu, koji ima najviše 30-40 metara u promjeru, prolazi najgornji zid u obliku jedne terasaste šljunkovite gomile niz zavojit brijeg i završava na jugu na jednoj stijeni. Sljedeća terasa počinje na sjeveru skoro na podnožju brijega, kamo, čini se, pristiže jedan stari put uspinjući se s visoravni, i zaokreće u velikom luku, najprije se penjući, potom se spuštajući, sjevernim, istočnim i južnim obronkom. Uza nj položen je treći i najdonji bedem, koji, čineći zamah u dalekom luku, na istoku zatvara prostrano podgrađe. Zapadna strana brijega je veoma strma, što objašnjava da gore ne postoji baš nijedna utvrda, dok se dolje pojavljuje nekoliko dvojbenih terasa. Zbog spomenutog biljnog raslinja može se naći veoma malo krhotina, koje su od grube prethistorijske umjetnosti. U rimsko vrijeme besumnje moralo je ovdje gore biti nekakvo uporište; od njega su vjerojatno ostaci zidova koji se miješaju s drugima, a koje je ustanovio fra Marun povremenim probnim iskapanjima. Posve ispod južnog obronka mnoštvo je nepravilnih hrpa kamenja, koje sve potječu od porušenih kuća. Na nekoliko njih može se još prepoznati četverokutna osnova u suhozidu. Po svoj prilici u podnožju brijega ležalo je prethistorijsko naselje." (4)